Četvrtak, 10. 11. 2016., 17:30h
OŠ Jesenice, Đački put 10, Dugi Rat

ULAZ SLOBODAN!

S dolaskom mjeseca studenog prisjećamo se stradanja Vukovara, grada heroja.

Tim povodom Centar za kulturu i film Augusta Cesarca u suradnji s Osnovnom škola Jesenice, Dugi Rat i 114. brigadom Hrvatske vojske organiziraju gostovanje Glazbeno – pjesničkog susreta GRAD u izvođenju umjetnika Renea Medvešeka i Čede Antolića.

Poetska večer nastala je iz potresnih ispovijedi u posljednjim danima obrane Vukovara i posljednjim danima pjesnika i novinara Siniše Glavaševića koji ih je zapisao.

Ova je večer zamišljena kao večer sjećanja na dostojanstvo ljudi jednoga grada kada im je bilo najteže. S velikom ljubavlju prema jednom gradu, a bez mržnje ovo je tiho sjećanje na mudrost i talent čovjeka koji je umirao sa svojim gradom…da se ne zaboravi.

Siniša Glavašević: PRIČA O LJUBAVI

Vrijeme u kojem živimo toliko je nezahvalno da čovjek poželi da se nije ni rodio, ili bolje da se rodi u neko drugo vrijeme i drugi put, i to samo zato što u ovom vremenu nema dovoljno ljubavi za sve.  …  Čovjek se opušta u narkotičnim prijevarama, vješto izmišljenim tajnim životnim putovima i, kada jednom bude kasno, kada zatvorenih očiju pred vlastitim promašajima dočeka zrelu životnu dob, odjednom shvati da je prekasno za novi početak. Kraj je tu, možda već proviruje iza prvog ugla. Nema načina da ukradete godine, ukradete sreću – ako ljubavi nema. Može vam se pričiniti sunce radost, možete pomisliti da je vaš uspjeh potpun u ordenju, u sjenama velikih, ali gledao sam mnoge koji i praznih džepova uspravno hodaju ovim gradom. Njihova radost u neimanju mnogo je veća. Jer oni imaju grad. Imaju prijatelje. Imaju dušu.

Rene Medvešek

Ideja za ovaj recital je nastala u studenom 2001. godine, jer u to vrijeme u gradu Zagrebu nije bilo nijednog događanja vezanog za vukovarsku žrtvu. Mi smo razgovarali, odlučili pripremiti prigodni program i tako sam, tragajući za tekstovima, došao do knjige Priče iz Vukovara Siniše Glavaševića. Priznajem, u prvi trenutak nisam vjerovao da su to pravi tekstovi za takav događaj no uskoro sam shvatio da su njegovi zapisi ono jedino, ali i najbolje što je napisano. Ovo je zapravo čudesan zapis čije važnosti mi kao javnost vjerojatno ni danas nismo svjesni. Kada je slao ove tekstove 12. studenog 1991. godine faksom svom uredniku na Hrvatskom radiju, Glavašević ih je nazvao ‘svojom dječicom’. Mi smo uistinu sretni što se tradicija održala i što Čedo i ja putujemo s tom ‘dječicom’ po Hrvatskoj i inozemstvu.

Iz kritika

Dubravka Vrgoč:

…U iznimno efektnoj interpretaciji, bez patetike i povišenih tonova, govorom koji dotiče i prostore naše svakodnevice, Medvešek je predočavao Glavaševićeve slike grada što su kroz pamćenje pristigle u stvarnost. Vukovar iz njegova djetinjstva, šetališta, klupe, kina… svi, čak i oni skriveni kutovi, grada postali su bliski gledateljima, koji su zajedno sa Sinišom Glavaševićem i Reneom Medvešekom lutali vukovarskim ulicama i u njima pronalazili tragove prepoznatljiva svijeta kojem je iznenada izmaknuto uporište. Jer poetski govor u »Pričama iz Vukovara« okuplja se oko svakodnevnih običnosti i svoju impresivnu literarnu snagu pronalazi upravo iz toga drugog ili drugačijeg pogleda na stvarnost što ga okružuje.  

Program se realizira uz potporu Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba.