|
GRAD - Glazbeno-pjesnička večer posvećena Vukovaru i Siniši Glavaševiću.
Odabrane tekstove Sinišinih priča, koje je on telefaxom poslao iz opkoljenog Vukovara , interpretira i govori Rene Medvešek, a svojim ga pjesmama prati kantautor Čedo Antolić. 
Poetske večeri nastale su iz potresnih ispovijedi u posljednjim danima obrane Vukovara i posljednjim
danima pjesnika i novinara Siniše Glavaševića koji ih je zapisao.
Ova je večer zamišljena kao večer sjećanja na dostojanstvo ljudi jednoga grada kada im je bilo najteže.
S velikom ljubavlju prema jednom gradu, a bez mržnje ovo je tiho sjećanje na mudrost i talent čovjeka
koji je umirao sa svojim gradom...da se ne zaboravi.
Ponekad, kada noću koračam pustim i razrušenim ostacima gradskih ulica, pitam se koliko bih mogao
odmaknuti i kamo bih stigao ako bih tako nastavio. Stižu me odjeci vlastitih stopa, a ne želim ubrzati, ni stati.
Jednostavno, čini mi se da se mičem s mjesta. Ne plaše me tisina i koraci, ni noc, nego me plasi mogucnost
da ce mi se netko prikrasti i pokusati me skrenuti s puta na koji sam se odvazio i kojim zelim ici dok ne stignem.  
Priča o gradu
Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućci, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?
Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. … Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, traziti svoje korijenje, zatim, svoju sadasnjost, a onda, ako vam ostane snage, ulozite je u buducnost. I nemojte biti sami u buducnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nade. Grad - to ste vi.
Priča o ljubavi
Vrijeme u kojem zivimo toliko je nezahvalno da čovjek pozeli da se nije ni rodio, ili bolje da se rodi u neko drugo vrijeme i drugi put, i to samo zato što u ovom vremenu nema dovoljno ljubavi za sve. … Čovjek se opušta u narkotičnim prijevarama, vješto izmišljenim tajnim životnim putovima i, kada jednom bude kasno, kada zatvorenih očiju pred vlastitim promašajima dočeka zrelu životnu dob, odjednom shvati da je prekasno za novi početak. Kraj je tu, mozda već proviruje iza prvog ugla. Nema načina da ukradete godine, ukradete sreću -ako ljubavi nema. Može vam se pričiniti sunce radost, mozete pomisliti da je vas uspjeh potpun u ordenju, u sjenama velikih, ali gledao sam mnoge koji i praznih džepova uspravno hodaju ovim gradom. Njihova radost u neimanju mnogo je veća. Jer oni imaju grad. Imaju prijatelje. Imaju dušu. …
Priča o vremenu
Čovjeku ništa nije tako teško kao čekati vrijeme - svojih pet minuta, jer stalno vam se čni da je to vrijeme došlo evo baš sad i, ako priliku sada ne iskoristite, poslije ćete se kajati cijeli žvot.
Vrijeme je na visokoj cijeni, ono se plaća, ono se čuva kao dragulj, vremenu se čovjek divi, jer ga vrijeme vremenom satire. I, ako je to istina, onda je vrijeme zapravo gospodar cijelome svijetu. Onome tko nema vremena i za koga vrijeme ne radi, ne piše se dobro. Taj je siromah, tome je odzvonilo. Ne kaže se uzalud sve u svoje vrijeme.
Vrijeme je neumorno. Ono usprkos svojim godinama uvijek korača istim tempom; kao životni usud opominje naše pakosti, pecka sitne ljudske prljavštine, povremeno čak dode neko čudno, teško vrijeme za sve nas. To se obično dogodi kada se u svijetu nataloži previše zla, pa obična ljudska dobrota bude manja od vijeka, tuga veća od svake radosti, a ljudima ovlada neko ludilo. Tada vrijeme čini svoje. Ono sudi i presudi. A oni koji ostanu kao svjedoci tog vremena, još dugo opominju sve koji dolaze.
Ispočetka je njihov glas jak, a poslije tiši, naposljetku kao da i nije više važno. A važno je, jer čovjek neprestano pravi istu gresku, ruši ono što je s vremenom nastalo. Vrijeme ima svoju aromu, ono je dio svih nas, naših lijepih i onih drugih, teških trenutaka koje poslije cijeli život pokušavamo zaboraviti, ali nam ne uspijeva. Nitko ne zna što će mu vrijeme donijeti. A ono svakome daje po zasluzi. I možemo se ljutiti koliko nas volja, možemo nalaziti tisuće razloga koji su trebali utjecati na drukčiju našu sudbinu, možemo cijelom svijetu do bola vikati svakojake prostote, vrijeme će opet neumoljivo presuditi u svoju korist.
Gledajući tu večer Medvešeka samo se još zlonamjeran netko mogao zapitati, može li jedan glumac držati u napetosti cijelo gledalište
…… njegovo govorenje Glavaševićevih priča bila je iskonska dramska predstava.
Andrija Tunjić, Vjesnik
… takvu usredotočenost pozornosti u gledalištu, takvu zgusnutu tišinu i snažnu emotivnu napetost odavno ni jedan glumac u nas nije izazvao
….… Ne bi trebalo čekati obljetnicu da se ponovi jedinstveni scenski susret Siniše Glavaševića i Renea Medvešeka, kojemu glumac prilazi s velikom odgovornošću u nastojanju da u svemu bude na razini najvišeg dostojanstva, a istodobno svakome u prepunoj dvorani najbliži sugovornik .
Marija Grgičević, Hrvatsko slovo
… U iznimno efektnoj interpretaciji, bez patetike i povišenih tonova, govorom koji dotiče i prostore naše svakodnevice, Medvešek je predočavao Glavaševićeve slike grada što su kroz pamćenje pristigle u stvarnost. Vukovar iz njegova djetinjstva, šetalista, klupe, kina
... svi, čak i oni skriveni kutovi, grada postali su bliski u ponedjeljak na večer gledateljima, koji su zajedno sa Sinišom Glavasevićem i Reneom Medvešekom lutali vukovarskim ulicama i u njima pronalazili tragove prepoznatljiva svijeta kojem je iznenada izmaknuto uporište. Jer poetski govor u »Pričama iz Vukovara« okuplja se oko svakodnevnih običnosti i svoju impresivnu literarnu snagu pronalazi upravo iz toga drugog ili drugačijeg pogleda na stvarnost što ga okružuje.
Dubravka Vrgoč , Vjesnik
 
Gdje smo sve nastupili pogledajte OVDJE
|
Maja Jurić Ivoš
Slavica Šoštar
Vesna Devčić
Miljenko Ričković
