DRAMATERAPIJA S DJECOM KOJA MUCAJU

STO JE TO?
Radionica verbalnog i neverbalnog izrazavanja s djecom koja mucaju kroz scenski rad i nastup. Ucenje socijalnih vjestina kroz grupnu interakciju, terapeutske metode kroz dramaterapiju i logopedski tretman.

STO SE TAMO RADI?
Prvi dio projekta sadrzi interakcijske vjezbe i igre kombinirajuci rad na tijelu, njegovoj ekspresivnosti i koordinaciji pokreta sa treningom pravilnog disanja i govorne produkcije.
Ukljucene su igre i vjezbe opustanja, zagrijavanja, upoznavanja, razvijanja maste, koncentracije, podizanja razine energije, suradnje, povjerenja, kreativnog gradenja ideja, skupnog stvaranja (socijalna inteligencija, eticke kvalitete) i stvaralackog rjesavanja problema.
Drugi dio projekta je dramski rad na, prema afinitetima grupe, zajednicki odabranom tekstu te stvaranje kazalisne predstave.

KOJI SU CILJEVI PROJEKTA?
Primarni cilj ovog projekta je unapredivanje stavova osoba koje mucaju spram njihovog govora i govornih situacija, zatim poboljsanje opce kvalitete komunikacije te ublazivanje oscilacija i nestabilnosti govorne produkcije kod takvih osoba kroz kazalisnu igru, kako bi se time otvorila mogucnost ostvarenja njihovih svakodnevnih nastojanja te vodenje uspjesnih i produktivnih zivota.
Cilj je i poticanje kreativnosti, maste i izrazavanja, socijalnih vjestina, razvijanje verbalne i neverbalne komunikacije, samospoznaja, samopouzdanje, umjetnicko osvjestavanje, osvjestavanje pokreta i glasa.
Sekundarni cilj je i posredno djelovanje na drustvenu sredinu u kojoj se nalaze osobe koje mucaju, mijenjanje negativnih i kriticnih stavova okoline u sluzbi sto uspjesnije integracije ovih osoba u svakodnevnu komunikaciju.

ZASTO JE TO DOBRO?
Ovakav oblik dramsko-terapijskog rada odlicna je dopuna primarnoj rehabilitaciji poremecaja mucanja.
Introvertiranost, pretjerana samokriticnost, izbjegavanje komunikacije i opca negativisticnost u ponasanju osoba koje mucaju cesto postaju dominantne karakteristike licnosti te stoga vrlo lako mogu dovesti do mnogo slozenijih, drustveno neprihvatljivih oblika ponasanja (delikvencije, ovisnosti, nasilja...).
S druge strane, svaka osoba koja muca je pojedinac za sebe te je stoga nuzan individualan i nadasve raznolik pristup njihovoj osobnosti kako bi nakon razbijanja negativnih stavova izazvanih mucanjem, individua mogla razviti sve svoje kreativne potencijale i zivotna ostvarenja.
Ovaj govorni poremecaj cini kompletnu prepreku u svakodnevnom funkcioniranju pojedinca, a nazalost u Hrvatskoj jos uvijek postoji jako malo svijesti o tome kako pristupiti osobama koje mucaju.
Sazalijeva ih se, kritizira, prezasticuje ili pak odbacuje, negira ih se, ispravlja i oduzima im se rijec. Slusatelji su nestrpljivi i netolerantni u komunikaciji, sto cini veliki faktor u progresiji poremecaja i njegovih nuspojava.  Sve to ukazuje na nuznost svake vrste informiranja i edukacije drustva o ovom poremecaju, kao i pojacani rad sa samim osobama koje mucaju.

DRAMATERAPIJA ZA DJECU S POSEBNIM POTREBAMA

Primarni cilj ovog projekta je otkrivanje kreativnog potencijala u djetetu s posebnim potrebama, igra,, opustanje, istrazivanje sebe i okoline kroz dramske imaginacije, zatim poboljsanje opce kvalitete komunikacije, upoznavanje dramske umjetnosti I vlastitih mogucnosti kroz kazalisnu igru, kako bi se time otvorila mogucnost ostvarenja njihovih svakodnevnih nastojanja te vodenje uspjesnih i produktivnih zivota.
Cilj je i poticanje kreativnosti, maste i izrazavanja, socijalnih vjestina, razvijanje verbalne i neverbalne komunikacije, samospoznaja, samopouzdanje, umjetnicko osvjestavanje, osvjestavanje pokreta i glasa.

Ovakav oblik dramsko-terapijskog rada odlicna je dopuna primarnoj rehabilitaciji i tretmanu djece s posebnim potrebama.
Motoricke smetnje, govorne poteskoce, emotivne i psiholoske smetnja specificne su za svako pojedino dijete s posebnim potrebama, zato dramski rad moze biti adekvatan pristup takvoj djeci jer omogocava slobodu, improvizaciju, ne ukljucuje gresku, oprasta I tolerira. Promjene ponasanja u vidu introvertiranosti, pretjerane samokriticnosti, izbjegavanje komunikacije i opca negativisticnost u ponasanju ove djece, katkad ovisno o vrsti I stupnju poremecaja ili poteskoce,  cesto postaju dominantne karakteristike licnosti te stoga vrlo lako mogu dovesti do mnogo slozenijih, drustveno neprihvatljivih oblika ponasanja (delikvencije, ovisnosti, nasilje...), a sva ta raspolozenja u atmosferi dramske igre prestaju biti tabui I strahovi od nepoznate emocije, stava, stanja… Dramski pristup u radu omogucava i nuzan individualan i nadasve raznolik pristup njihovoj osobnosti, kako bi pomogao individui razviti sve svoje kreativne potencijale i zivotna ostvarenja.
Pod dramskim odgojem danas se podrazumijeva skup metoda poucavanja i ucenja koje se koriste dramskim izrazom kao covjekovom sposobnoscu kojom se on sluzi tijekom sazrijevanja i odrastanja. Dramski odgoj nema za svoj iskljucivi cilj profesionalno bavljenje dramskom umjetnoscu ili tek njezino lakse razumijevanje. Dramski odgoj prije svega odgaja za zivot i namijenjen je svoj djeci. U svijetu se razvio narocito u posljednjih tridesetak godina. U mnogim zemljama dramski je odgoj ugraden i priznat kao vazan dio sustava opceg obrazovanja. U mnogim zemljama dramski se odgoj poucava kao poseban predmet u skolama, dok se istovremeno, kao odgojno-obrazovna metoda, uvodi u mnoga obrazovna podrucja.
Nazalost u Hrvatskoj jos uvijek postoji jako malo svijesti o tome kako pristupiti osobama s posebnim potrebama.