Zvukopis je projekt ciklusa dječjih radionica započetih u travnju 2004.godine sa svrhom uvođenja djece u svijet zvučnih kreacija. Cilj ovog projekta se, osim osnovne edukativne namjere i autorskog rada, temelji  na pokušaju da djeca shvate zvuk i kao vizualni medij, odnosno kao motor za pogon individualnih apstraktnih slika, a ne samo kao izvor informacije, reklame i glazbe.

U vrijeme pojave televizije novinari BBC-ja proveli su veliku anketu. Na isto pitanje: Koji vam je medij draži, TV ili radio? Građani Velike Britanije odgovarali su različito. No, ostao je zabilježen neobičan odgovor jednog dječaka: «Ja više volim radio…» Na novinarovo čuđenje dječak je nastavio»…zato što su na njemu bolje slike!» 

- Taj iskreni dječakov odgovor zapravo je temelj na kojem se gradi umjetnost zvuka. Slušajući zvuk u nama, a ne pred nama, nastaje nevjerojatan broj slika.

Napretkom tehnologije upotreba opreme za snimanje znatno je pojednostavljena što omogućava djeci da postanu aktivni sudionici i autori radiofonijskog djela.

Radionica ima za cilj osviještavanje našeg zvukovnog prostora, njegovih dimenzija i značenja, upoznavanje i razvijanje perceptivnih sposobnosti i samo osjetilo sluha. Upravo zbog toga što svijet postaje sve bučniji, a radio sve jednoličniji i predvidljiv, temeljna ideja je otkrivati prostor za izražaj na polju audio medija, te razviti kulturu slušanja.

Osim upoznavanja sa zvukom i njegovim fizikalnim svojstvima, ova radionica promatra zvuk i kao sredstvo koje potiče imaginativnost. Takav zvuk zahtjeva transformaciju od pasivnog slušača u angažiranog primatelja, onog koji će na temelju zvučnih podražaja u svojoj vlastitoj glavi stvarati slike, te posljedično učiniti ga sukreatorom.

Radionica svojim polaznicima  ukazuje na zvuk u svim nama poznatim i nepoznatim pojavama i oblicima te predstavlja zvuk kao izražajno sredstvo. 

Uz upoznavanje i rad sa tehnikama i uređajima za snimanje i obradu zvuka polaznici bi sami kreirali svoje zvučne forme – razvijali ideju, tražili osnovni element (dokumentarni zvučni zapis, uzorak, tekst, priča...), dramatizirali elemente i stvarali strukturu. Nakon  odrađenog teoretskog i praktičnog aspekta radionice, polaznici bi trebali moći angažirano slušati, stvoriti vlastiti odnos prema čujenom i osmisliti i kreirati neki oblik u zvuku.

Djeca  odlično reagiraju na naš pokušaj da ih uvedemo u svijet umjetnosti zvuka i radiofonije. Naročitim uspjehom smatramo pojačani angažman učenika koji inače imaju probleme u ponašanju.

Polaznici radionice osvještavaju zvukovni prostor, njegove dimenzije i značenja, upoznaju i razvijaju perceptivne sposobnosti i samo osjetilo sluha. Temeljna ideja je otkrivati prostor za izražaj na polju audio medija, te razviti kulturu slušanja.

Radionicom Zvukopis želimo u djece potaknuti razvoj kreativnosti, samostalnosti, ali i senzibilizirati ih za timski rad, međusobno uvažavanje, jednako kao i stvoriti generaciju mladih ljudi koji će u budućnosti biti medijski pismeni i osviješteni te postati aktivni članovi demokratskog društva.

Radionica Zvukopis važna je karika u medijskom odgoju djece, segmentu koji je u Hrvatskoj premalo ili nije uopće zastupljen. O tome svjedoči i emisija 3. programa Hrvatskoga radija DRUŠTVENI OBZOR u kojoj se govori, između ostalih, i o medijskoj radionici Zvukopis Centra za kulturu i film August Cesarec.

Također, značaj medijske radionice Zvukopis spomenut je u okviru izlaganja na ljetnoj školi MEDIJI, DEMOKRATIZACIJA I CIVILNO DRUŠTVO održanoj u Budimpešti od 16 – 27.lipnja 2008.g.